Popularno kod čitalaca

Gušterov rep

Svaki put kada sam je ubio Svaki bol što sam joj pričinio rađao je novi  tumor ljubavi Što nekada godinama je rastao A sada u tre...

уторак, новембар 11, 2008

Osećanja nisu imaginaran pojam, ona fizički postoje, samo su nevidljiva razumom. A razumno voleti je bezumno tako da ljubav jeste odgovornost, osećanja moraš da rađaš i deliš, a to je težak i pipav posao. Kao duvači stakla koji dahom stvaraju oblik a željom uobličavaju i utiskuju osećanja u kristale stakla, moje emocije stalno odlaze u spoljni svet kao mehuri od sapuna, traju kratko ali donose lepotu duge koja se krije u svetlu sunčanog dana... pa makar i na sekundu....eto tako sam raspoložen... zamerili su mi bliski ljudi da sam zadnjih dana 
asocijalan na internetu... pa da probam da malo popravim stvari...

петак, јануар 11, 2008

Prokleto ponosno

Zalupih vrata nogom

A zvuk kljuca koji neko drugi okrece

Rastrezni mi ponos

Donese strah

Ali brava je vec bila zakljucana

I ugledavsi vrata na drugom kraju

Pomislih koliko vremena ce proci

Pre nego sto i ta zalupim

A sve ono

Sto je trebalo da naucim

Svelo se na pomisao

Da na putu do tih vrata

Nabavim i kalauz

I nastavih da vezbam

da udarac nogom

Manje boli mene

Da lakse podnosim tudji bol

I pustih da srce pokrije

Jos jedan sloj kamene prasine

A da tamo gde se jos crveni

Brzo sipam kiselinu

Da istopim i sprzim

Svaki osecaj sto hoce napolje

Pa sa ledenim pogledom u buducnost

Kroz maglu pripitog jutra

Petom udaram po podu

Dok grabim napred ka onom

Koji me od uvek ceka i smeje se

Zlurado podizuci kandzu

Da na svodu lupi jos jednu recku


уторак, децембар 25, 2007

retrospektiva

Trazeci rec za tebe
u pustosi svojih emocija
prodjoh
i pored cveta sto nebu se pruza
i pokraj talasa sto dolinu plavi
i pokraj brega sto ga reka roni
da na horizontu vidim
senku ljusture
sto pod zvezdama prasinu skuplja

Zvezdanog skupljaca
smrznutog na vrhu planine
sto ga sakrih od sebe davno
i spoznajuci sebe
na kolenima mu se vratih
da ga moilim da oprostim sebi

muza

dok sam muzao muzu
slucajno prosuh kantu
i sad dok gledam prosute
sve inspiracije sto mi je dala
shvatih da muza nije samo muza
vec da je i zena koji me je naucila
da se nad prosutim stvarima
neplace
pa shvatih da sam prosuo njene suze
sto se sada podom kotrljaju
trazeci kome da se daju
pa sam supljom rukom poceo da ih skupljam
ali samo vece blato napravih
i u ocaju pogledah muzu

tada konacno shvatio sam
da joj je duga kosa samo lanac bila
sto ju je drzala zarobljenom da inspiraciju daje
i ugledah je srecnu kako niz planinu trci
prema potoku sto u dolini tece
bistrom potoku nezamucene vode

min.

kad minuti postanu sati
u dugoj noci, cekajuci
dok te sumnja svojim bicem mazi
stignes oprostiti, zamrzeti sebe
nju, pa opet sebei dati nebrojeno puno obecanja
da ti noci vise nikada nece tako duge biti,
a duboko u srcu se nadas da ce jutro promeniti
nejednaki zivot na granici bespuca
izmedju krajnosti u sutonu zbivanja
pred snom opet podelih nadu
sa nejednakim stvorom sto ruke zemlji pruza
trazeci svetlo na drugoj strani

уторак, октобар 16, 2007

rec za tebe

Trazeci rec za tebe
u pustosi svojih emocija
prodjoh
i pored cveta sto nebu se pruza
i pokraj talasa sto dolinu plavi
i pokraj brega sto ga reka roni
da na horizontu vidim
senku ljusture
sto pod zvezdama prasinu skuplja

Zvezdanog skupljaca
smrznutog na vrhu planine
sto ga sakrih od sebe davno
i spoznajuci sebe
na kolenima mu se vratih
da ga moilim da oprostim sebi

четвртак, март 17, 2005

evo jos ponesto ko voli da cita

Šta ja to trazim u ovim sobama oblepljenim vizijama novca?

koliko bih mogao da zaradim kada bih bio kao i oni?Kada bih stavio nove đonove na cipele okupao svoje telo koje zaudara na mastubriranje i znoj, na slojeve govana sašusene u biroima za zapošljavanje , hodnicima časopisa , fabrickim stepeništima , čekaonicama nasmejanih bogova psihijatrije.

Ako me u svojim predvorjima sacekaju sa svojim pretpostavkama poslovođe robnih kuća

stari cinovnici u svojim ludnicama od sala

drtine i glupaci ega koji poseduju novac i moć

da zapošljavaju i otpuštaju i žare i pale i opravdavaju svoju gnevnu stvarnost i naklapaju o gnevu coveka umornog od besa

U kakav se to rat upuštam i za koju nagradu.

za džangrizavu viziju struje u noći i dnevni jad izbezumljenog besa.

Radije bih da se otisnem mračnim putevima na zapad , sa heroinom koji mi kulja u venama sa očima i ušima punim trave ,

ili da u hotelskoj sobi ležim na telu neke napaćene žene

radije bih gonio svoje telo plačući pokraj restortana pod zapadnim suncem, radije bih puzao na golom stomaku pokraj pruge vukući zeleznički prag putem prema zapadu

Ili da se stuštim urlajući u plamenu vrelih automobila i đubreta ulični propovednik pred gradskom skupštinom okružen statuama konja u agoniji sa ustima punim govana da vrištim i ludim u razornoj plesnoj dvorani sveta

dok mi krv šiklja preplavljujući grad svojom groznom ekstazom

kuljajući po pločnicima i ulicama oslavljajući moje meso i kosti da vise po drvecu.