tag:blogger.com,1999:blog-97281242024-02-20T20:42:11.277+01:00Proza i poezija Aleksandra ZecaAnonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comBlogger36125tag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-35986778967160467082017-08-10T01:43:00.002+02:002017-08-10T01:52:31.322+02:00Pretpostavka<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kada su me pozvali ništa nisam očekivao ni pretpostavljao. U današnje vreme verovatnoća da će pretpostavka biti tačna jednaka je pokušaju pronalaska matematičke formule u uzročno-posledičnom toku univerzuma. Ušao sam u meni poznato pozorište bez predrasuda, pretpostavki i očekivanja. Udobno sam se smestio, znao sam iz iskustva najbolje mesto za objektivno sagledavanje. Bez obzira da li ću imati priliku da gledam remek delo ili nečiji histerični pokušaj prezentacije kompleksa i frustracija, uvek sam polazio od prazne stranice papira na kojem će se u narednih par sati rečima, koje unapred ne želim niti mogu znati, oslikati realan opis onoga što će se odigrati a koje su svi zajedno, od pomoćnog radnika do reditelja, svojim radom i verom stvorili.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Pogledao sam okolo koga je još privukla minimalna količina informacija kojima je bila praćena pozivnica. Već sam bio navikao na bombastične najave i predpremijerne recenzije poluumetnika. Danas se sve nesigurne samoprozvane umetničke individue, skrivene iza reči duša i sloboda, samougradjuju u beskrajne pokušaje svojih generalizovanih klonova tokom potrage za konačnim ostvarivanjem unikatne umetničke forme, iznova kopirajući iste ideje. Isplivavanja pojedinaca iz te opšte jednolične sive mase jako su retka. Kolektivno se podržavajući, osakaćeni strahom i oduzetom verom, uplašeni od same ideje da se otrgnu jednoličnosti, tonu sve dublje u muljave vode mediokritetskog podržavanja koje održava tu simbiozu i čini zatvoreni krug u kome se svakodnevno rađa i umire, mutirana slobodom alternativne etikete, kvazi-umetnost. Umetnosti, onoj pravoj, koja dolazi iz čistog srca i stvorena je unikatnom vizijom jedinstvene ličnosti a materijalizovana je kroz talenat u najpogodnijoj formi, tom delu koje svoju čvrstinu duguje parčetu stvaraočevog ega koje nepovratno ostaje u njemu dok ga poklanja celom čovečanstvu, je baš zbog njene morfne suštine nemoguće unapred odrediti definiciju, oblik, formu i na kraju je kategorizovati primenom univerzalne skale. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Malo sam se začudio što ne vidim ona poznata lica što besramno čekaju čašu vina i zalogaj hleba posle pričesti u crkvi čiju religiju ne poznaju. Utočište koje ih hrani i opravdava im postojanje. Klimnuo sam glavom u pravcu jedinog poznatog lica i dobio sličan odgovor. Ostatak lica u sad već dobro popunjenoj sali nisam mogao uklopiti u uobičajenu sliku pozorišne publike. Brzo sam se otresao toga dok je žamor je polako utihnuo. Svetla su neočekivano dugo smanjivala intenzit, privikavajući naše oči potpunom mraku. U potpunoj tišini (neočekivano, obično se čuju koraci na sceni i pomeranje sceografije) zrak svetla obasjao je sredinu scene koja jei bila otvorena i prazna pre početka, bez spuštene zavese. Scena je i dalje bila prazna i prvo što sam ugledao kada su mi se oči prilagodile, bio je blještavi krug na sredini pozornice. Uspevao sam da razaznam samo to, ostalo je u mraku delovalo kao beskonačna praznina. Utisak je bio nestvaran i pohvalio sam u sebi čoveka koji radi svetlo. Veoma pažljivo je procenio šta će se videti iz sale. Osoba koja ume da vizualizuje međuzvezdani prostor mogla je sebe zamisliti u nekoj svemirskoj letelici kako lebdeći u praznini gleda u jednu udaljenu usamljenu zvezdu. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Taman kada je tišinu tek pretio da naruši žagor iščekivanja, začuo se zvuk. Ne muzika, ne harmonija, ne lestvica, bio je to skup zvukova bez oblika, atonalni ritmički tok. Zanimljivo kako je osoba zadužena za zvučnu sliku iskoristila nove tehnologije “surround” sistema za zvuk. Uspeo sam da doživim sluhom stvorenu iluziju kružnog kretanja zvuka oko svetla. U tom trenutku u to jarko naizgled loptasto svetlo na podu praćeno zvukom koji je ličio na fijuk, upalo je sa plafona nešto. Odličan efekat jer je na podu bila očigledno rupa sa pokretnim poklopcem. Ono što smo mi videli iz gledališta da viri iz svetla na podu ličilo je na rep. Zvuk je nestao a svetlo je u celoj sali bljesnulo tako da je bilo na ivici neprijatnog. Dok su mi se oči privikavale na naglu promenu osetio sam kako mi zainteresovanost raste. Zaustavio sam se u pokretu da aplaudiram samom početku.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ko god da je postavljao predstavu odlično je okupio tim. Dok smo mi u publici bili zaslepljeni, svetla koja su nas na kratko onemogućila da vidimo bilo šta, ugasila su se. Sporost očiju na privikavanje naglim promenama inteziteta napravilo je efekat ekvivalentan potpunom mraku - maštovito iskorišćen bljesak umesto mraka poslužio je za brzo unošenje scenografije. Kada su se oči za nekoliko sekundi prilagodile tami na mestu onoga kruga stajala je velika, oko dva metra u prečniku, mlečna lopta blago difuzno iznutra osvetljena. Lopta je bila nalik onim što se mogu videti na vodenim površinama u koje uđeš pa se bacakaš po njima dok te voda nosi po svojim zakonima i potrebno je neko vreme da ustanoviš kako da hodas po vodi. Odlično pomislio sam. Lopta se bukvalno u par sekundi može dokotrljati i to ne zahteva više od par ljudi. Razlika je bila u tome što nije bila skroz providna. Nepun minut kasnije, tokom koga smo ponovo slušali neke zvuke, ovoga puta mnogo bliskije nečemu što slušamo tokom celog života, reditelj je verovatno računao vreme potrebno da se svi oporave od šoka izazvanim naglom promenom svetla, lopta se rascepila. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ne znam tačno kojim tehničkim trikom, pošto očigledno nije iznutra moglo biti ljudskom rukom odrađeno, verovatno nekim daljinskim pokretom, moguće i kanapom koji je mogao biti sakriven u pozadini iste, kada je izduvani materijal pao, dočarao je iluziju deljenja u dve manje lopte. One su bile manje srazmerno potrebi da komotno stanu u onu prvobitnu veliku loptu a da se ona može lagano kotrljati. Sa nekog projektora postavljenog koliko sam mogao shvatiti tamo gde obično sufler viri na pozornici počela je projekcija video materijala na te dve lopte. Poželeo sam da je tu pored mene neko sa kim mogu da podelim oduševljenje odličnim 3d-mapiranjem video snimka na sfernu povrsinu. Tokom vrlo brze i živopisne deobe ćelija i prolaska fetusa kroz sve razvojne faze projekcija se ugasila. Lopte više nisu bile difuzne. Bile su providne i u unutrasnjosti obe ugledao sam ljudske oblike. Još uvek ne znajući da li su lutke ili živa bica, zainteresovano sam posmatrao šta će se sledeće desiti. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Posle par trenutaka, obe lopte su se na isti način kao i ona velika rascepile, a dva obličja u fetus položajima ostali su osvetljeni na sceni sada spoljnim izvorom svetla koji je bio jako dobro sinhronizovan u pretapanju sa gašenjem onog unutrašnjeg u loptama.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bio je trenutak za novi čin ili početak, šta god je - prolog,uvod ili prvi čin bilo to što sam do tog trenutka gledao. Bez mnogo dileme - bilo je za svaku pohvalu. U tehničkom pogledu uz minimalizam scenografije - u kreativnom izrazu i očigledno predanom iskrenom sinhronom radu svih relizatora. Ne bih otkrivao sada sve detalje predstave, u nastavku uz isti kvalitet izvedbe bilo je predstavljeno odrastanje. Istovremeno su oba glumca izveli na jednako podeljenoj sceni u brzoj igračko-glumačkoj formi, kreativnim izrazom odličnog koreografa, prikaz svih ključnih momenata u razvoju od tek rođenog bića do formiranja završenih odraslih osoba. Teatrom se prolomio iskren neusiljen aplauz auditorijuma i svetlo je utihnulo. Za svaku pohvalu scenografu koji je odbacio svoj ego, prihvatio minimalizam i uspeo da sa vrlo malim brojem ključnih predmeta prisutnih u svačijem odrastanju izazove maštu gledaoca da bez velikih kulisa doživi pred očima sve što je potrebno.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
U nastavku zavesa je morala biti spustena. Pogledao sam na sat i shvatio da je prošlo sveukupno 1o minuta. Po podizanju iste, pred nama je bila soba sa uobičajenim stereotipima svakodnevnice. Kroz vrata na scenografiji u sobu je ušla devojka očigledno iz kupatila, stvarno mokre kose ogrnuta peškirom. Cela scena zajedno sa njom kao da nije bila ispred nas nekoliko metra - već vizuelno prostorno i vremenski smeštena u neku drugu realnost. Vrlo teško u današnje vreme izvodljiv pozorišni zadatak pred očima ljudi naviknutih na današnjicu i prezentaciju filma i fotografije. Svetlo, zvuk pretapanja senki i objekata na sceni uz adekvatnost i spremnost glumice na sceni drzali su nas distanciranim od rampe (* izraz u pozorišnoj režiji koji označava granicu između gledalaca i scene) koliko je bilo potrebno da njenom glumom i kretanjem po dubini pozornice dočara distancu. Kao da smo gledali kroz objektiv starog fotoaparata.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Devojka je sedela na ivici kreveta i sušila kosu. Povremeno je drugom rukom uzimala mobilni telefon i nešto kuckala, dok smo mi mogli čuti i vibriranje odgovora kao i tonove tastature. U tom trenutku dok je trajalo sušenje kose, pogledao sam malo ko to sedi pored mene. Sa desne strane sedela je devojka neodređenih ali svakako odraslih 20tih godina. Iznenadilo me je odsustvo klasičnog stila oblačenja koje je blisko svetu koji posećuje pozorište. Daleko je bilo od neukusnog ali nije uobičajeno u teatru. A onda sam primetio da, koga god da sam pogledao, jednostavno niko nije pripadao opštem izgledu prosečnog posetioca pozorišne scene.. A opet, svi su sedeli u tišini bez onog nepristojnog mrmljanja uobičajenog ljudima koji ne umeju da se ponašaju u pozorišnom okruženju. Na trenutak mi je scena prestala biti interesantna jer me je zaokupilo gledalište. Koliko sam mogao iz pogleda zaključiti delovalo je kao da niko, u skoro punom pozorištu, nije u paru. Zaključio sam to jer jednostavno niko nije bio nagnut svom susedu. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kada mi se pogled vratio na binu na onom krevetu u sobi je i dalje bila ista devojka držeći telefon u ruci - samo ovoga puta peškir je bio na podu, a ona je bila skroz gola. Iznenadilo me je to što dok sam ja pažljivo posmatrao publiku, na sceni se odigrala neočekivana i nesvakidašnja situacija koju bih morao primetiti na licima gledalaca. A koliko sam mogao videti niko nije promenio izraz lica, i nije se čuo nikakav zvuk negodovanja ni ushićenja. Siguran sam da bih barem nešto naslutio, a posebno čuo. Uvek ima onih samoproklamovanih moralista kojima je prikaz ljudskog golog tela opravdanje za ispoljavanje frustracija.</div>
<div style="text-align: justify;">
Zazvonio joj je telefon. Isključio sam se na kratko od pokušaja da definišem publiku, i nastavio da gledam.</div>
<div style="text-align: justify;">
Devojka se javila vrlo ubedljivo glumeći razgovor. Ona je bila na poslu, jednim od onih modernih poslova u kojima zaposleni ostvaruju sagovornikove seksualne fantazije. Malo me je, moram priznati, bila sramota da osetim seksualno uzbuđenje u pozorištu. Nadao sam se da će mrak sakriti rezultat koji se video na mojim pantalonama a koji je proizveo pogled na njeno golo telo. Pričala je uz povremene uzdahe izazvane dodirivanjem međunožja, glasom koji me je golicao, opisivala je klijentu šta sebi radi i podstrekivala ga da i on sebe zadovolji. Vrlo detaljno opisivala je eksplicitne radnje koje je sebi radila, dok smo je mi gledali uživo kako leži raširenih nogu okrenuta ka nama, sa rukom među nogama samozadovoljavajući se.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Bez ikakvog lažiranja... prsti su nestajali među njenim nogama pred nama i vraćali se da trljaju sve tačke koje su kod nje izazivale talase zadovoljstva. Promeškoljio sam se nekako i pokušao to sakriti koliko je bilo moguće. Čuo se zvuk koji je signalizirao da je seansa gotova, ona je ostala još 10.-tak sekundi na krevetu. Taman da se svetlo ugasi. </div>
<div style="text-align: justify;">
Očekivao sam neku promenu, pauzu šta god samo ne to da će se svetlo upaliti odmah a ista glumica je i dalje potpuno gola, ali sa držanjem i izrazom lica kao da je zakopčana do grla, i da nikada nije sebe samozadovoljavala stajala na sredini scene i obratila nam se sledećim rečima:</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dragi gosti. Nadam se da ste uživali u prvom delu. Hvala vam što ste se odazvali u tako velikom broju. Nije bilo lako sve vas organizovati i uskladiti vaše vreme. Svi zajedno uložili smo veliki trud u naš zajednički cilj. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Davno, još na samom početku, dok smo ne znajući da će nas to zbližiti diskutovali o seksu i svemu onom što ga prati, postepeno smo shvatili da nam je svima zajedničko to što imamo problem sa prihvatanjem nametnutih moralnih normi, posebno onih koje postavljaju neobrazložena ograničenja u prezentaciji i upotrebi seksa. Skupljeni oko te osnove pronašli smo zajednički cilj. </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Zajedničko nam je svima to što od detinjstva nismo prihvatili pokušaj da nam se nametne logično neargumentovan stav zajednica povodom tabu tema vezanih za seks. Takođe svi imamo mišljenje da seksualni čin, sa svim pratećim činiocima, nije suštinski obezvređen i degradiran prodajom. Bez obzira da li je želju koja traži zadovoljenje donela emotivna ili biološka potreba, zadovoljenje iste donosi egu potrebno zadovoljstvo. Svi mi ovde u sali želimo da živimo u slobodnom okruženju u kome prikaz polnih organa, seksualnih igračaka i svega što koristimo za potrebe seksualnog zadovoljavanja nije skandalizovano u svrhu društvene manipulacije generalnom populacijom. Seks je moćno oružje upravljačkog sistema a stalne promene standarda olakšavaju upravljanje potrošačkim društvom i njihovim primarnim motivima. Vrlo vešto i manipulativno seks je upotrebljen da se manipuliše društvom a onima koji istinski slovbodno uživaju u svim oblicima istog stavljen je kao žig srama na čelo.Nametnut tokom razvoja i odmalena usađen stav modernog moralnog društva da je jedini čist i opravdan seksualni odnos onaj koji dođe iz ljubavi, i suštinski služi reprodukciji, a sa druge strane sve drugo je učinjeno da odrastemo zbunjeni gledajući upravo suprotno svuda oko nas samo bez konkretnog prikaza polnih organa. Time nas čine nesigurnima i lakše manipulišu zajednicama. Slobodni ljudi moraju imati pravo da bez okova propisanih normativa sramote i usađene lestvice stida slobodno uživaju u svim oblicima seksa, uz poštovanje osnovnih zakone društvenog uređenja. Niko ne treba da se oseća nesigurno i izopšteno zbog potreba koje oseća.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Salom se prolomio gromoglasan aplauz</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ceo govor je učinio da me malopređašnja seksualna želja prođe a iskreno to me nije ni uznemiravalo više. Njen govor je doprineo da se ne osećam izloženo i nemoralno. Glumica je otišla sa scene i zavesa se spustila.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Kao da su svi ovde povezani pomislih, to je možda i bila ta karika koja mi nedostaje, ali i dalje nisam mogao zaključiti na koji način i čime. Svetlo se polako ugasilo, ja sam zavukao ruku u gaće i namestio ga tako da ako se opet digne, da mi barem ne pričinjava bol. Na moje iznenađenje devojka pored mene mi se tokom te radnje obratila. Rekla je citiram doslovce sve sa persiranjem. “Primetila sam da vam se malopre digao. Ne treba da vas bude sramota, posmatrala sam vas dok je to trajalo pa sam videla nelagodu na vasem licu. I treba da vam se diže, mladi ste još da prestanete da reagujete na seksualne trenutke.”</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Pomalo stidljivo i zbunjeno sam nešto promrljao, delujući joj verovatno kao neko ko nije imao seks više od tri puta u životu. Pogled mi se prikovao za scenu. Naravno, a šta drugo, pomislio sam dok sam gledao ogroman krevet na sredini pozornice. Ono dvoje sa početka koji su bili u loptama i koji su odigrali odrastanje vratili su se. Goli. (u delu sa loptama i odrastanjem bili su u trikoima boje kože)</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Neko je dogurao ogroman displej na stalku. Osoba u crnom. Da ne remeti scenu. Svetlo se premestilo na krevet. Oni su seli okrenuti leđima svako na suprotnu ivicu kreveta. Krevet je bio od onih koji nemaju uzglavlje, dostupan sa svih strana. I u tom trenutku na ekranu se pojavio tekst.</div>
<div style="text-align: justify;">
<i><b><br /></b></i></div>
<div style="text-align: justify;">
<i><b> Ukoliko poželite da glumci izvedu na pozornici neku radnju, skinite aplikaciju sa sledećeg linka i napišite kratak opis scene u najkraćem obliku. Vaša poruka pojaviće se svima u aplikaciji kao i na ekranu za one koji ne žele da interaktivno učestvuju, a svi u publici koji su aktivirali aplikaciju će moći da u narednih 60 sekundi glasaju za namaštovitiji predlog, a potom će se čin odigrati pred vama. Na raspolaganju je 5 minuta po činu i predstava će trajati narednih 60 minuta. Po završetku svakog čina ponoviće se glasanje za sledeći predlog.</b></i></div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Malo sam se trgnuo, interaktivna seksualna fantazija. Da nije previše za daske na kojima sam gledao toliko toga i koje su mi nekako bile više od samog drveta, voleo sam da verujem da su u njima svi najsvetliji momenti predstava koje sam gledao. I onda sam shvatio. Da upravo je i ova postajala jedna od njih. Devojka do mene već je držala telefon u ruci prateći uputstva. Ja još šokiran samo sam preuzeo ulogu voajera. I to je bilo sasvim ludo i dovoljno za početak. A u nastavku... pa samo ću reći da nisam instalirao aplikaciju. I to ne zato što sam stidljiv. Shvatio sam da bolje da pažljivo gledam i da možda nešto novo naučim. A verujte mi, nisam imao seks samo tri puta u životu kako sam verovatno delovao devojci pored mene.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Digao mi se odmah, to je sad već bio potpuno normalno. Na sceni glumački par izvodio je veoma (nemam ideju kako, sem da su uvežbavali sve moguće kombinacije) maštovitu koreografiju, vrlo dosledno onome što je ispisano na ekranu kao zadata postavka seksualnog čina, a sa druge strane nije bilo nimalo neukusno. Sve je bilo skladno i smisleno. Tokom četvrtog minuta on je svršio uz vrlo glasan orgazmični krik i pritom je to uradio stojeći okrenut prema prvom redu. Da mi je neko ponudio opkladu, kladio bih se na to da je deo sperme završio na nekome u prvom redu. Nadam se da nije u nečijoj kosi ili na bradi, nasmejah se u sebi. Po osmehu osobe koja se okrenula publici,očigledno da bez mnogo privlačenja pažnje se ipak pohvali ostatku sale svojim “dobitkom”. Zaključio sam da se definitivno neki otimaju za prvi red. Svi smo različiti, a nekima je to seksualna igra koja ih uzbuđuje. Dok sam posmatrao ceo jedan novi svet meni pred očima, na scenu je izašla devojka što je sušila kosu i rekla.</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Našem glumcu će trebati neko vreme da se povrati, sigurno ste primetili na vašim aplikacijama veliko dugme. Nisam ni stigao da shvatim, već se čuo neki zvuk nalik gongu. I neko iz publike je ustao i izašao na binu...</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Ne, to nije bilo sve. U nastavku sam konačno i shvatio šta ih sve povezuje, Svi su bili radnici u svetu seksa. Od filmadžija, svetlo majstora, rekvizitera do onih što peru seksualna pomagala, klistiraju,depiliraju i šta sve već ne zahteva snimanje filma ekplicitnog seksualnog sadržaja. Očigledno tu spadaju i oni koji rade u seksi šopu ili u nekoj drugoj oblasti u kojoj se sve vrti oko seksa. Svi su bili tu, i svi su uživali u njima privlačnom i uzbudljivom, stvarno uz veliko zalaganje i trud svih, ostvarenom umetničkom delu, oslobođenom moralnih osuda i ukorenjenih predrasuda. Moram priznati da sam se uključio, nisam instalirao aplikaciju ali mi je devojka do mene objasnila čime se bavi, vrlo plastično. I vrlo sam bio zadovoljen njenom prezentacijom. Dok su na sceni se odvijale sve moguće koreografije seksa, shvatio sam da svi zajedno vrlo pažljivo vode računa o tome da ništa ne izađe iz okvira predstave. Svaki novi čin seksa je bio unikatan, iskreno strastven i podizao je seksualnu energiju u meni na nivo koji do sada nikada nisam imao priliku da osetim. Nije bilo scena u kojima bi se nasilje bespotrebno forsiralo ali sile i energije u funkciji samog čina bilo je veoma i to obostrano. Svaki pljesak, svaki stisak ruke oko vrata, svako spajanje delova tela makar i delovalo nasilno je na neki neverovatan način bilo skladno i pružalo onaj neobjašnjiv osećaj koji doživite kada gledate neko remek delo bilo koje umetničke forme Prosto osećate i znate u sebi da je to-to.....</div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Dok sam napuštao pozorište, daski opravdano umrljanih izlučevinama koje uvrnuto smešno “Život znače”, shvatio sam zašto su me pozvali. Na izlazu sam bio lepo zamoljen da sve što sam video i doživeo opišem potpuno slobodno i da im dozvolim da tekst koriste za svoje potrebe. Očigledno je da reklamu za ovu predstavu još neko vreme nećete videti u medijima koje pratite. Ali ako želite da je vidite... pa zaposlite se u nekoj od mnogobrojnih grana seksualne industrije, i pozivnica za nesvakidašnji dan u pozorištu sigurno vam stiže. Ili postanite zajedničkim životom uz nekog od njih deo te zajednice, ako osećate da to u vama budi... pa sve.... </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
<div style="text-align: justify;">
Neću kriti naravno, ja sam postao deo svega toga. Ne, nisam se zaposlio. Ali kao što piloti mogu da svoje najbliže voze po celom svetu, tako sam i ja mogao da gledam i učestvujem u svim novim projektima za oslobađanje ljudi iz okova nametnutog morala sa svojom novom devojkom. I da svoj doprinos dajem pišući o tome. Uskoro, vrlo uskoro čitaćete novu priču ako vam se ova svidela... </div>
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-1158143736553767962016-06-21T12:34:00.000+02:002017-08-10T02:08:20.062+02:00LJUDI SU ZLIJA SAM ČOVEK<br />ROĐEN DA VOLIM<br />SPREMAN DA UBIJAM<br />ISTRENIRAN DA MUČIM<br />OBUČEN DA IZBEGAVAM LJUBAV<br /><br />HIRURG OSEĆAJA, DOKTOR ZABLUDE<br />EMOTIVNO POGREŠAN<br />SA DODATIM KOMPLEKSIMA<br />PRONAĐEN NA ULICI<br />PUN NEDEFINISANE OSVETE<br /><br />SA PUNO RAZUMA<br />UOBLIČENOG U LOGIKU<br />POGREŠNE IDEJE<br />NEDEFINISANE PERCEPCIJE<br /><br />OSAKAĆENOG TALENTA<br />POLUMETNIK POSRNULNOG SVETA<br />SA OPTIMISTIČNIM POGLEDOM U SUTRA<br /><br />A,<br />KO SI TI<br />HOĆU DA TE ZNAM<br />DA SHVATIM ZAŠTO VOLIM<br />ZAŠTO IMAM SEĆANJA NA TEBE<br />ZBOG ČEGA SAM SREĆNO SJEBAN<br />I ŠTA JE TO U TEBI ŠTO ME TERA DA LJUBIM ZEMLJU KOJOM HODAŠAnonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-6818451285418066942014-06-11T15:37:00.000+02:002017-08-10T02:20:42.734+02:00Gušterov rep<div style="text-align: center;">
Svaki put kada sam je ubio</div>
<div style="text-align: center;">
Svaki bol što sam joj pričinio</div>
<div style="text-align: center;">
rađao je novi</div>
<div style="text-align: center;">
tumor ljubavi</div>
<div style="text-align: center;">
Što nekada godinama je rastao</div>
<div style="text-align: center;">
A sada u trenu se stvori</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
Sastavljena ljubav od ožiljaka prošlosti</div>
<div style="text-align: center;">
Nikome sem bola donela nije</div>
<div style="text-align: center;">
Ni sreću ni mir</div>
<div style="text-align: center;">
Samo jos veću patnju i želju</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
Da opet po ko zna koji put</div>
<div style="text-align: center;">
Poželis da je nema</div>
<div style="text-align: center;">
Tokom svađe sa bogovima koje si za istu ljubav molio</div>
<div style="text-align: center;">
Opet osetiš trenutak kada je ubijaš</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
Dok ti se sećanje u agoniji odmotava pred ocima</div>
<div style="text-align: center;">
Shvatiš da su život i ljubav</div>
<div style="text-align: center;">
Jednako</div>
<div style="text-align: center;">
Jadni i bedni usamljeni</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
<div style="text-align: center;">
Taman kada pomisliš da znas kako dalje</div>
<div style="text-align: center;">
Da su oni ožiljci samo ružni tragovi prošlosti</div>
<div style="text-align: center;">
Ona se pojavi i izraste kao</div>
<div style="text-align: center;">
Gušterov rep što će rasti</div>
<div style="text-align: center;">
Dokle god života u gušteru ima</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-1110739135588839382013-03-13T19:35:00.000+01:002017-08-10T02:02:56.563+02:00Pustinja<div style="height: 0px;">
</div>
<div style="text-align: center;">
na sivom sanduku</div>
<div style="text-align: center;">
u pustinji</div>
<div style="text-align: center;">
jedan čovek</div>
<div style="text-align: center;">
sa cvetom u rukama</div>
<div style="text-align: center;">
prema nebu</div>
<div style="text-align: center;">
sedi nepomičan</div>
<div style="text-align: center;">
dok vetar pada</div>
<div style="text-align: center;">
pada</div>
<div style="text-align: center;">
na ramena</div>
<div style="text-align: center;">
pada</div>
<div style="text-align: center;">
prašina iz svemira</div>
<div style="text-align: center;">
nebo se navlači jednoliko</div>
<div style="text-align: center;">
ogrtač mu leprša u večeri</div>
<div style="text-align: center;">
danima</div>
<div style="text-align: center;">
kroz vekove</div>
<div style="text-align: center;">
on sedi</div>
<div style="text-align: center;">
ćuti</div>
<div style="text-align: center;">
po njemu pada</div>
<div style="text-align: center;">
prah sveta</div>
<div style="text-align: center;">
koji se raspao</div>
<div style="text-align: center;">
nepomičan</div>
<div style="text-align: center;">
u daljini</div>
<div style="text-align: center;">
danima</div>
<div style="text-align: center;">
on sedi</div>
<div style="text-align: center;">
sa cvetom</div>
<div style="text-align: center;">
prati jednu zvezdu</div>
<div style="text-align: center;">
koja je pala</div>
<div style="text-align: center;">
sasušen</div>
<div style="text-align: center;">
mrtva ljuštura</div>
<div style="text-align: center;">
između neba i zemlje</div>
<div style="text-align: center;">
<br /></div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-52566064258676455852012-06-21T12:36:00.000+02:002017-08-10T00:44:56.424+02:00Zmajevi i princeze<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div>
Moje boje su iz mraka</div>
<div>
Moja ljubav je iz pakla</div>
<div>
Svaki osećaj je nategnut do kraja</div>
<div>
Dok ja volim svoga zmaja</div>
<div>
<br /></div>
<div>
I želim princezu</div>
<div>
Što živi u kuli od dvorca</div>
<div>
Onu što čeka princa</div>
<div>
Da zmaja ubije i iseče</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Da je spasi i poljubi</div>
<div>
I na konju odnese</div>
<div>
Dok ja krišom</div>
<div>
Želim joj sreću</div>
<div>
<br /></div>
<div>
I od suze i malo blata</div>
<div>
Napravih lutku bez alata</div>
<div>
U torbu ću joj dok beži staviti</div>
<div>
Figuru što princezu ljulja</div>
<div>
U kolevci dok kao beba spava</div>
<div>
<br /></div>
<div>
I poželeti joj sreću </div>
<div>
Iako je više nikada videti neću</div>
<div>
<br /></div>
<div>
Da je princ od onih pravih</div>
<div>
Što zarad ljubavi ubija zmaja</div>
<div>
A princeze voli i neguje...<br />
<br />
<br />
<br /></div>
<br /></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-77023995533248738402012-06-20T14:29:00.000+02:002017-08-10T00:44:56.486+02:00Ideja<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<span style="font-family: 'Courier New', Courier, monospace;">Ja živim od tuđe ideje<br />Dok umetnost na slamčicu sišem<br />Gledajući pornografiju svoga života<br />Bez srama i stida<br />Kada naiđem na osobu sličnog morala<br />Koja ume da menja stvari i da daje sebe zauzvrat<br />Noge odmaram na lepim otiračima<br />Koje gazim ne bi li iz njih lepotu iscedio<br />pa je po sebi namazao<br />Talente uzimam bez traga da su ikad postojali<br /> jer i sećanja na njih pokradem<br />Svakom kapi svoga semena što po drugom biću prospem<br /> ostavim deo sebe da pazi i javi<br /> ako se nešto na sprženoj zemlji rodi<br /><br />I tragam za užitkom ljubavi o kome slušam da šapuće<br /> iznutra onaj čovek što sam nekada bio<br /> dok sam ljubav u srcu imao<br /><br />A sada tamnu zvezdu hrani<br /> i snagu joj daje nemoć koju osetim<br />Kada strah izbije na pore <br />onoga ko me prepozna,<br />Pa dok paralisan stoji pričam mu koliko ga volim</span><div>
<span style="font-family: 'Courier New', Courier, monospace;">Ružno mljackam nad svakim zalogajem<br /> pronalazeći užitak u bolu dok se spremam<br /> seme da izbacim u nepoznato<br />Izvuci me iznutra<br /> ja ću ti pokazati kako da zver ubijemo<br /> da opet mogu da ljubim zemlju kojom hodaš<br /> i da ponovo mogu samo jednu da volim...</span><br /><br /></div>
</div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comdalmatinska 38 beograd44.8205556 20.462222244.6403511 20.146365199999998 45.0007601 20.7780792tag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-16066596382477639322012-06-12T23:33:00.000+02:002017-08-10T00:44:56.376+02:00Demon i ljubav<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div>
Danas sam sahranio svoga demona</div>
<div>
umornog starog i poraženog</div>
<div>
posedeo na mestu gde sam</div>
<div>
poslednji put se družio sa njime</div>
<div>
gledao tragove spaljene zemlje </div>
<div>
tamo gde smo igrali naše igre</div>
<br />
<div>
I u onaj kutak duše</div>
<div>
gde je svoj život proživeo</div>
<div>
presadio sam drvo </div>
<div>
koje ga je ubilo</div>
<br />
<div>
Drvo što sam ga ljubavlju hranio</div>
<div>
a suzama zalivao</div>
<div>
dok se demon plodovima njegovim sladio</div>
<div>
mljackajući i podrigivajući</div>
<div>
smejući se mojoj želji</div>
<div>
da mi drvo ljubav rodi</div>
<br />
<div>
Pa od veličine sebe nije primetio</div>
<div>
da je drvo mene prihvatilo</div>
<div>
a demona otrovalo</div>
<div>
plodovima što ih je nezrele kidao</div>
<br />
<div>
Jer za ljubav zrelost moras dostići</div>
<br />
<br /></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-38372893410401586372012-03-13T13:57:00.001+01:002012-05-15T18:02:47.801+02:00Bekstvo<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<b id="internal-source-marker_0.6746879732236266" style="text-align: -webkit-auto;"><br /><span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span></b><br />
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<b id="internal-source-marker_0.6746879732236266" style="text-align: -webkit-auto;"><span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Opet su me uhvatili! Bekstvo nije dugo trajalo... Tako obično biva kada nisi spreman za beg.</span></b></div>
<b id="internal-source-marker_0.6746879732236266" style="text-align: -webkit-auto;"><span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span></b><br />
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<b id="internal-source-marker_0.6746879732236266" style="text-align: -webkit-auto;"><span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Moja tri drugara uvek su tu. </span></b></div>
<b id="internal-source-marker_0.6746879732236266" style="text-align: -webkit-auto;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span></b><br />
<div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<b id="internal-source-marker_0.6746879732236266" style="text-align: -webkit-auto;"><span style="font-family: Arial; font-size: 15px; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Prvi. </span><span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Nesiguran. Traži pažnju. Emotivan. Sakriva se iza druge dvojice. Podstrekuje ih iza njihovih leđa. Bez Drugog može da bude od pomoći.</span></b></div>
<span id="internal-source-marker_0.6746879732236266" style="text-align: -webkit-auto;">
<b><span style="font-family: Arial; font-size: 15px; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span></b><br /><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Drugi.</span><span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"> Zao. Podmukao. Samoživ. Lišen empatije. Seksualno agresivan. </span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Treći.</span><span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"> Hladan. Proračunat. Zaključanih emocija. Sposoban da predvidi i preživi. U slučaju potrebe čak sposoban za sopstveno mišljenje.</span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Stvoreni da me privedu, uhode, tužakaju i prate... nepotkupljivi a podložni lošim uticajima... sebični u čoporu... naučeno podmukli... spremni da savladaju i kontrolišu obest, a skloni guranju u istu. Trenirano zli, žive od mojeg jada. Takmiče se sa mnom izlažući me svakom prilikom mojim slabostima i podržavajuci se u tome. Sve to zbog želje da budu voljeni, poštovani i cenjeni, onako kako Ja to jesam. A stvarnost je drugačija i stalno bežim u nju...</span></div>
<div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Sedeći u jednoj od stvarnosti, zaglupljen i smrznut na određeno vreme, pisao sam pesme. Smišljao sam teške reči koje bi, sklepane zajedno, oslikale dubinu... U jednom od tih momenata postojalo je poglavlje o pesmama sa puta, koje sam, u trenutku kada sam mislio da sam ugledao veliku sliku, obećao da ću napisati. Sve što sebi obećaš, leži negde skriveno...duboko...uprkos želji da zaboraviš. I remeti mir... Ispalo je dobro to što sam se neko vreme odupirao pisanju. </span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Kada prvi put ukradeš nešto i uhvate te, može da te bude sramota. Možes da pokušaš da se izvučeš ili da budeš dovoljno drzak i tvrdiš da imaš pravo na to. Ja sam samo bio besan na sebe. Nije me bilo sramota, dobio sam batine. Objašnjeno mi je da je to kazna i prihvatio sam je. Imao sam sedam godina i želeo sam stvari... Kasnije je vreme donelo druge vidove kazne, ali rizik je ostao isti i Ja sam ga oduvek znao proceniti. </span></div>
<div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"> </span></div>
<div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Treći drugar se prvi put pojavio kada sam bio sateran u ćošak, uhvaćen na delu i u laži. Sedeći zaključan u kupatilu, pokušavajući da se izvučem, ugledao sam ga u ogledalu.</span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<div style="text-align: -webkit-auto;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; text-align: justify; white-space: pre-wrap;">Gledajući u sopstveni odraz, zapitao sam se šta da radim. Odgovor je, iako ga nisam očekivao ubrzo stigao i doneo rešenje. Treći je bio tu i onog dana kada sam u svom očajanju upoznao Prvog... Zajedno smo proveli neko vreme i bilo je dobro dok nije stigao Drugi... u vreme kada smo počeli da primećujemo žene.</span></div>
</div>
<span style="font-family: Verdana; font-size: x-small;"><span style="white-space: pre-wrap;"><br /></span></span><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Bilo je teško živeti pored drugara, a posebno povesti ih sa sobom na put. Na Prvog sam mogao da se oslonim samo ako nema druge dvojice, što se nije često dešavalo. U stvari, od njega nikada i nije bilo neke koristi. Samo sam njegove osobine prepoznavao kod sebe i drugih. Drugog sam mrzeo i zavideo mu. Hteo sam da postanem kao on, i, samo zahvaljujući Trećem koji me je držao bistre glave, nisam postao Drugi. U tome mi je donekle pomogao i Prvi. Poljuljao je veru da sam sposoban da budem kao on. Sve u svemu, čopor na odgovornom putu, ali odlučno sam krenuo napred.</span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Prvom prilikom kada sam shvatio razliku između instinkta i emocije, naučio sam da su osećanja upozorenja koja me čuvaju od izloženosti. Ipak, nisam shvatao zbog čega ih osećam i šta sa njima da radim. Želeo sam da osećam stvari o kojima drugi pričaju, a ne da budem upozoravan na događaje. A događaji su se nizali i terali me da se takmičim. Lažem dok naučeno verujem u dobro, ne znajući da napravim razliku. Zamišljao sam da je dobro jednobojno, odrastajući u sivilu zajedno sa svojim drugarima koji su me učili kako se živi u istom. Verovao sam im jer nisam znao. Tada su se, iznenadno, na mene usmerile osobe ženskog roda, uglavnom oštećene. Pokušavao sam da ih zarobim i iskoristim kako bih popravio sebe i oslobodio se drugara. To sam nazivao ljubavlju! Smetali su mi, usmeravali me ka pogrešnim željama koje sam ostvarivao radeći protiv sebe u želji da se dopadnem njima, mojim drugarima.</span></div>
<div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"> Čekao sam slobodu koju je ljubav, o kojoj su te žene pričale, trebalo da donese. Što sam se više trudio da naučim šta je to ljubav, sve manje sam bio sposoban da je razumem.</span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><div dir="ltr" style="margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; text-indent: 36pt; white-space: pre-wrap;">Sloboda nije stizala. Shvatio sam da treba predanije da se borim. I jesam, borio sam se! Svaki put kada sam održao zadatu reč, drugari su se povlačili a žene ostajale duže. Prestao sam da se trudim da me ONI poštuju, a ONE više vole i odjednom su svi postali sprečeni da MENI naude. Kada mi niko ne preti, zidovi su nepotrebni - sloboda je svuda! Sebe sam uspeo da naučim samopoštovanju, a naslutio sam i ljubav. Samo naslutio...i ponovo pobegao.</span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Zaustavljen sam na prvom raskršću. Drugari su hteli u provod. Nisam mogao da se oduprem. Dosadila mi je ravnica! Poklekao sam pod jeftinom zabavom. Karmičkih poena koje sam tom prilikom izgubio, nisam ni bio svestan. Za lud provod sam, ipak, znao. Sutradan, u mučnini sebe, prvi put sam shvatio da nisam to što sam mislio da jesam. </span></div>
<div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"> </span></div>
<div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Osećaj mučnine najbolje opisuje iznenadni gubitak ljubavi, kao i bol u srcu za koji dugo nisam znao da postoji. Sve biva drugačije, odjednom. Sve se menja dok ljubav, gaseći se, počinje naglo da raste sagorevajući žarom bez plamena, sprečavajući dah dok peče i boli... hiljade misli sevaju, svaka sa istom željom. Dok se predaje svako uporište samopoštovanja, postaješ sposoban da sve zameniš za sekund mira koji donosi ljubav....</span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">...I brzo se zaboravi. Kad ljubav sagori, život teče dalje. Poneki ožiljak ostane uglavnom kao uspomena ili podsetnik. Prođe neko vreme, i osećanja te ponovo vode. I neko vreme bude dobro, a život te nauči još poneki trik. Usput stekneš i još neku dobru osobinu. Ponovo izgradiš samopoštovanje na očvrsnulom pepelu i pojavi se horizont. Na njegovoj ivici po prvi put ugledaš dubinu. Jasno vidiš i put i kuda on vodi. Naravno da poželiš da stigneš TAMO, a put je dug. Njime uglavnom ideš sam.</span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Svaki put kada sam nešto podelio bio sam izložen. Drugi se bunio. Drugari su činili sve da me odvrate od ,,besmisla” mira kome težim tražeći ga na tom putu. Radili su to na krajnje bolan način. Prvi je posesivno tražio pažnju od žena i slabio muškarca u meni, dok se Drugi hranio slabostima žena koje su mi poklanjale ljubav i činio sve da je obezvredi. Treći je održavao vezu sa realnošću, što samo po sebi ne bi bilo problem. Realnost uglavnom nije bila u skladu sa željom i osećanjima. A ja sam ishod znao pre kraja... Činio sam upravo ono što nisam želeo. Ako već instinktom i empatijom naslutim da se neko guši, umesto da mu dam prostora da diše, i pustim da se ljubav bezbolno uguši u snu Ja pritiskam do kraja, bolesno uživajući u bolu i ubrzavajući reakciju....Tako sam pronašao put do inspiracije.</span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"> Da ne bih gubio vreme jer mi je cilj postao jasan, ili zbog želje da se osvetim drugarima, činio sam sve da stvari što pre privedem kraju. Čim bih osetio da se ljubav gasi, naveo bih sebe na patnju bez pokušaja da je oživim. Uz svesrdnu pomoć Prvog u sve to bih ubacio i nekolicinu teških reči, opisao po koju stvarnu emociju, i, dok pišem, podelio bih flašu vina sa Drugim, a zatim pustio njega da se iživljava dok bih Ja pisao pesme.</span><br /><br /><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"> Sutradan bih sa Prvim i Trećim, dok Drugi hrče i mljacka, imao dug razgovor o nama. Kasnije bi Prvi plakao tražeći pažnju dok bi Treći samostalno funkcionisao na poslu. Ja sam ponovo planirao bekstvo.</span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Žene nisu bile u stanju ili nisu želele sve zajedno da nas vide, ali su to naslućivale i pripisivale lucidnosti, dok su muškarci stvarali sliku o meni prema sebi, birajući za druga sebi sličnog. Muškarci su samo pomagali drugarima, a ja sam se u njihovim žurkama povlačio i puštao ih da da se zabavljaju, gledajući da se držim po strani i smišljam planove za bekstvo koje sam sakrivao u pesmama što ih je inspiracija donosila. To je bila jedina stvarna korist od Prvog. Drugog i Treceg pesme nisu interesovale a Prvi nije umeo da prepozna plan u njima.</span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Samo u retkim i mudrim slučajevima upoznavao sam osobe sposobne da podele stvarnost sa mnom. Njima sam jedino davao celog sebe i upijao sve što pružaju. Ali sa njima drugare nisam uspevao pomiriti, tako da se nisam mogao dugo zadržavati.</span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"><span class="Apple-tab-span" style="white-space: pre;"> </span>Pobeći je značilo korenitu promenu, bez mogućnosti povratka, trebalo je napustiti sve i ne osvrtati se za sobom... maštajući o tome ispunjavao sam vreme puštajući Prvog da mi </span></div>
<div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">donesi bol u kome se rađa inspiracija i shvatio da uspešno bekstvo mogu izvesti samo Ja. </span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><div dir="ltr" style="font-weight: bold; margin-bottom: 0pt; margin-top: 0pt; text-align: justify; text-indent: 36pt;">
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;">Za Prvim nisam plakao, dovoljno je on to učinio za sve nas, Drugi mi je pre smrti ostavio dovoljno velik ožiljak da ga ne mogu zaboraviti, a Treći je našao način da pobegne. Ne znam da li od ili u mene ali njegovo prisustvo osećam i dalje iako odgovore na pitanja dajem sam. Ponekada u samoći svoga mira ili u kritičnim i komplikovanim situacijama dok razgovaram sam sa sobom mi se čini da je Treći našao načina da podeli svet samnom. Ne oslanjam se na njega ali volim da mislim da postoji. Kada je već našao način da to uspe, jer ipak je on jedini od drugara imao sposobnost samostalne odluke.</span></div>
<span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><span style="font-family: Arial; font-size: 15px; font-weight: normal; vertical-align: baseline; white-space: pre-wrap;"></span><br /><br />
</span></div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-91037271268439270922012-02-24T14:31:00.000+01:002017-08-10T01:56:05.559+02:00Zavodnik kurvi<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div id="r45v">
<br /></div>
<br />
<div id="r45v0">
Tupi koraci odzvanjali su ulicom admirala Geprata. Iz slabo osvetljenih ulaza, izlazili su na svetlo bandera tragovi daha iz usta šminkanih crvenim karminom. Posmatrajući, pokoja ruka mi je odmahnula u znak pozdrava, stare matore kurve retkih zuba i okamenjenog srca. Zaustavljajući se na ćosku, da zapalim cigaru plamenom upaljača obasjah siluetu u kratkoj crnoj kožnoj jakni, dubokim čizmama i crnoj mini suknji. Privukao me je miris sveze krvi koji me je i uzbudio - nova kurva, čeka prvu mušteriju u životu. I hvala ti na ovoj večeri pomislih neodređeno, na mladoj krvi koja mi treba. Posmatrajući je video sam da je promrzla uplašena i tek stigla na ulicu. Lepa si rekoh, posmatrajući mlado belo lice kome je hladnoća svu krv oterala, hocemo li ? Gde, upita ona nevešto, i brzo promrlja kroz zube cenu.<br />
Vodim te na udobno toplo mesto, gde će nam biti lepo, mahnuo sam u pravcu matorih kurvi koje su se zlurado cerekale, i pokazivale maloj da je sve ok i da može samnom, tu sam u blizini. Dok sam to izgovorio rukom sam već pozvao taksi koji je stajao na stanici. Udobno zavaljen na zadnjem sedištu naslađivao sam se posmatrajući je u ogledalu retrovizora, gledajući u odrazu zamagljenog stakla kako u sebi prelama da zaustavi taksi, izađe napolje i vrati se pognute glave u svoje selo. </div>
<div id="r45v0">
Zatvorio sam vrata od stana, polako, dok sam kaput i šešir stavljao na čiviluk, gledao sam kako uplašeno gleda okolo, dodiruje zeleni pliš na fotelji i upitno gleda u pravcu kupatila. Naravno rekoh , upalio sam svetlo i pustio je da prođe tik uz mene upijajući njen miris. Dok se tuširala pustio sam sebi muziku i sipao vino.</div>
<div id="r45v15">
Njena glava provirila je kroz vrata kupatila, sada od toplote zajapureno, rumeno lice me je sa otkravljenim smeškom gledalo upitno. Opusti se - rekao sam joj. Dođi sedi ovde, pokazao joj na drugu fotelju, želim da te gledam. Na njenom licu pojavio se djavolski smešak i brzo se namestila baš onako kako sam želeo. Zatvori oči rekao sam joj i nemoj nista da radiš dok ti ne kazem - poslušala je odmah. Na prvi zvuk fotoaparata žestoko se trgnula, nije to očekivala, skočila je prilično uzrujana, brbljala užurbano kako se nismo to dogovorili, kako neće ona da se slika, ako već mora da trpi seks jer nema para ne mora da to i ostane nekome da se naslađuje njenom golotinjom i bedom. Smirio sam je kada sam joj pokazao sliku pa se i zainteresovala zašto to radim. Vratila se na moj teren tim pitanjem, a ja sam je odneo u krevet.</div>
<div id="r45v23">
Kasnije te večeri , dok sam je posmatrao kako sedi na sred moga stana opkoračivsi stolicu onako kako sam joj rekao, u halterima, neobrijanog međunožja, malih lepih sisa, zadovoljiviši svoju seksualnu pohotu, vratio sam se onom zašto sam je doveo, zavođenju. Dok su joj zelene oci bile blago još zamagljene od sramote što radi to za pare, ponudih je časom crvenog vina. Mazeći je kasnije te noći pričao sam joj o svetloj budućnosti podržavao je da će uspeti u životu i obećavao da ću uvek biti tu kada poželi malo nežnosti, već sam joj epitaf ispisao.</div>
<div id="r45v28">
Ubila se tri meseca kasnije. </div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-59911900958439444092011-10-23T10:48:00.000+02:002017-08-10T01:24:13.270+02:00Parafinke<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "courier new" , "courier" , monospace;">Kasne 80-te u Beogradu, jesenje doba pred Novu Godinu. Iako sam uveliko u pubertetu, u poodmakloj PUNK fazi, mali piroman u meni neće da se smiri... Bilo je to vreme kada se polako počinju prodavati petarde, a još nema Cigana (danas Romi prim.aut.) što ih prodaju uz pertle - dosadile su mi one ručno pravljene od kutije šibica. </span></div>
<span style="font-family: "courier new" , "courier" , monospace;"></span><br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "courier new" , "courier" , monospace;">[Otcepiš kresivo staviš ga kod glavića i sve to umotaš selotejpom.. Onda rokneš to u zid i ono pukne skoro k'o zelena.]</span></div>
<span style="font-family: "courier new" , "courier" , monospace;">
</span>
<br />
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "courier new" , "courier" , monospace;">Taj dan bio je kao i svaki drugi tinejdžerski... Išao sam u grafičku na Nbg-u (išao, je možda preteška reč - recimo da sam dolazio povremeno). Preko dana bleja u bašti SKC-a; večernji sati uglavnom na stepenicama ispred istog sa društvom koje se u slučaju kiše se preseli u moju sobu. Sredom na Mašincu a posle ponoći na FLU Akademija - kada izmolim redare da uđem. Ulazili su samo punoletni.</span></div>
<span style="font-family: "courier new" , "courier" , monospace;">
</span>
<div style="text-align: justify;">
<span style="font-family: "courier new" , "courier" , monospace;">Da sada ne ulazimo u detalje svakodnevnice jednog tinejdžera u PUNK dobu krajem 80-tih, pričamo o drugoj temi... O malom piromanu koji je zaluđen svakojakim eksperimentima, koji uključuju i vatru i eksplozije...</span></div>
<span style="font-family: "courier new" , "courier" , monospace;">
<div style="text-align: justify;">
U to vreme kada nije bilo baruta koji sam nabavljao iz zelenih "Pirate" petardi uglavnom sam taj nedostatak zamenjivao većom količinom fosfora. Izvor su bila porodična pakovanja kutija sa šibicama. Prodavale su se u pakovanjima od 10 komada umotanih u neku plavu hartiju za pakovanje. Iz tog celog pakovanja makazama bih skinuo fosfor sa 500 šibica koliko ih je sadržalo. Sa tom količinom fosfora proizvoljno bih pravio razne pirotehničke drangulije, kojima bih kasnije zabavljao sebe i okolinu...</div>
<div style="text-align: justify;">
Tog kritičnog dana na trafici nije bilo običnih šibica, prodavac mi je rekao da imaju samo parafinke. Parafinke su manje i nemaju drveno telo, umesto drveta papir je umocen u parafin i smotan kao drvce. To me je spaslo tog dana, da su bile drvene verovatno se priča ne bi dobro završila.</div>
<div style="text-align: justify;">
Malo smoren (manje je fosfora na njima i teže ga je odvojiti od šibice) vratio sam se kući sa pakovanjem.... U startu sam znao koji će biti smor obaviti sve ono što je potrebno pa sam rešio da budem kreativniji nego inače.</div>
<div style="text-align: justify;">
U kuhinji u fiokama bilo je nekoliko starih ručnih mlinova za kafu. Oni se sastoje od nekoliko delova: donji cilindrični deo u kome se taloži samlevena kafa; gornji koji ima mehanizam sa zupčanicima koji mrve kafu i kroz koji se ubacuje ista; poklopac za taj deo i ručka kojim se sve to pokreće. Malo liči na nemačku ručnu granatu iz II svetskog... Rešen da ubrzam proces pre nego što mi dođe devojka, Tanja Momčilović (R.I.P), makazama sam samo isekao vrhove na kojima je fosfor i celu tu količinu ubacio u mlin za kafu.</div>
<div style="text-align: justify;">
Nije da ne znam fiziku, znam i kako dolazi do samozapaljenja od trenja ali u tom trenutku nisam na to računao. Okretao sam ručicu mlina dobrih 5 minuta povremeno proveravajući količinu mlevenog fosfora koji se taložio u posudi od mlina. U tom trenutku na sebi sam imao debeo duks u više slojeva i vojnički kožni kaiš na farmerkama. Kada je temperatura zupčanika u mlinu (ili neki komadić metala koji je zavarničio, ne bih tačno znao razlog), postala temperatura eksplozije - samo me je ona sreća, što čuva pijane i lude, spasila od nesreće koja bi na moj zivot ostavila trajne posledice. Pogled sam u tom trenutku skrenuo sa mlina - nisam gledao dole ka njemu. Sedeo sam na stolici, mlin sam delić sekunde pre eksplozije sklonio sa međunožja i podigao malo gore oslanjajući ga na kaiš. </div>
<div style="text-align: justify;">
Eksplozija je bila takva da je raznela metalni donji deo mlina, ručku od istog zabila u plafon, a delove mehanizma kasnije našao sam u spaljenom duksu. Kaiš je zadržao većinu udarca od eksplozije i malo je nagoreo. Ja sam bio samo malo opržen po stomaku ali ujedno, u tom trenutku, slep.</div>
<div style="text-align: justify;">
Moja majka danas kada se nerado seća toga kaže da je prizor bio tragikomičan. Eksplozija je bila glasna, ona je dotrčala iz svog dela stana. Slep, govoreći joj kako ne vidim, izlazio sam pipajući zidove, dok je oko mene kuljao beli dim. Lice mi je bilo kako se ona seća crno - prekriveno zalepljenim tačkicama fosfora - bas kao u crtanim filmovima. Kosa je već bila gore - nosio sam čiroki. Samo je potez iznad nosa ostao beo (da, da znam, imam veliki nos). Vidno uplašenog, nisam video skoro ništa, dopremili su me u očnu kliniku na Zvezdari gde su me odmah i operisali. Te operacije bez anesetezije sećam se kao horor filma, danas kada gledam spot za pesmu "One" grupe Metallica uvek me podilazi jeza. Nekim aparatima su mi otvorili i fiksirali glavu i kapke a zatim pincetama pod mikroskopom vadili komadiće fosfora iz očiju. Malo kasnije kada su to završili zamotali su me i odvezli u neku sobu. Lekari su mi kasnije rekli kada su čuli šta i kako se to desilo da verovatno ne bih ostao sa neoštećenim vidom da su šibice bile drvene, ovako su parafinski papir i fosfor izgoreli u letu a samo mala količina je dospela do očiju. Dovoljna da napravi rane ali ne i da ih trajno ošteti.</div>
<div style="text-align: justify;">
U međuvremenu priča se pročula po gradu. Tanja koja je po dogovoru stigla kod mene od moje babe je dobila informaciju da sam ekplodirao, a onda je ona otrčala i obavestila sve koje je zatekla ispred SKC-a. pa krenula ka bolnici. To je vreme bez mobilnih telefona i facebooka, neki nisu imali ni fiksni telefon. Većina prijatelja koji su došli do nekog doba kada se obično skupljamo (21h - ko je došao, taj je i izašao) su u organizovanoj pripitoj koloni oko 22h upala u klinički centar i nekako se dokopali sobe, njih 30-tak. Tanja je već bila tu kada su oni upali.. Većina je bila sa nekim PUNK obeležjem, frizurom, garderobom, obućom ili sve zajedno. Medicinske sestre i ostali bolesnici su se zgražavali i bili šokirani ali nisu znali kako da reaguju. Kikili, Čapa, Robert (R.I.P), Jakov, Kaća, Vanja, Snežana, Nataša, Ivana, Sale, Labud (R.I.P), Kalaba, Maja, Mali Vuja, Sisa, Matori Vuja, Tomke, Mališa (R.I.P), Hans, Aleksa, Muta i mnogi drugi prilazili su krevetu pozdravljajući se i izgovarajući svoje ime. Nalivali su me nekom vodkom i sprdali se sa time što su mi doneli hrpu novina da čitam :) Neki od njih su u narednim danima kako su tu dolazili da me obilaze jurili "slepice" - kako su zvali devojke koje su imale problema sa vidom i nekim razlogom bile na lečenju po bolnici. Svakako, ni osoblju ni bolesnicima nije bilo dosadno. U bolnici sam proveo narednih 15 dana. Srećom, kada sam konačno izašao, nije bilo nikakvih trajnih posledica.</div>
<div style="text-align: justify;">
Ova priča se prepričava i dan danas. Inspirisan nekim nedavnim komentarima ispod jedne moje fotografije na Facebooku, rešio sam da tu priču konačno pretvorim i u reči na kompjuteru...</div>
</span><br />
<div style="text-align: justify;">
<br /></div>
</div>
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comБеоград, Србија44.786568 20.44892159999994944.426114000000005 19.803474599999948 45.147022 21.09436859999995tag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-14541860613905251862011-09-18T21:21:00.000+02:002017-08-10T00:44:56.370+02:00IgraMisleći o svemu <br />
bez pretpostavki<br />
koje bi mi mogle reći<br />
ko sam sada<br />
<br />
Zaigran sa sobom<br />
pod svetlom sećanja<br />
koje baca senke prošlosti<br />
na obrise moga prostora<br />
<br />
Udobno smešten<br />
igram svoju igru<br />
nepredvidivu <br />
uz potajnu nadu...<br />
<br />
...da je kraj onakav kakav želim<br />
a da vremena da je završim imamAnonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-6580514515043823782010-02-17T00:56:00.001+01:002017-08-10T00:44:56.462+02:00KonstantaDržeći kompas koji se vrti<div>ponovo trazeći </div><div>od istoka do zapada</div><div>balansirajući između severa i juga</div><br>lutao sam trazeći mesto<div>da postavim kompas u sredinu</div><div>tamo gde je sve počelo i stalo</div><div>gde se rodila nada</div><div>svet gde se nasmejao</div><br><div>da vidim očima mir</div><div>pre nego što se hladnoća samoće</div><div>uvuče u srce i ugasi ga zauvek</div><br>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-64969758633794778792009-11-30T00:54:00.001+01:002017-08-10T00:44:56.452+02:00Umorne oči<div><br></div><div>Umorne oči</div><div>Što gledaju prazninu</div><div>Prošaranu poljupcima prošlosti</div><div>Oslikanu sreću u vitrini</div><div>Što podseća na ono što je moglo biti</div><div>Lutaju</div><div>Dok gledaju surovu stvarnost</div><div>Gde god pogled može da se pruži</div><div>Tražeći mesto</div><div>Gde umorna ljubav da nađe svoj počinak </div><div>uz osmeh</div><div>i sigurnost onoga cemu se rodila</div><br>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-65367053123446034532009-10-04T18:55:00.001+02:002017-08-10T00:44:56.457+02:00Kocnica<div>Danas sam povukao kočnicu za slučaj opasnosti</div><div>I dok mi je život naglo usporavao</div><div>Mrlje sa strana počele su da dobijaju oblike i imena</div><div>Pokazali su mi se neki ljudi </div><div>Koji su mahali i mahali već davno da stanem</div><div>Da taj put ne vodi nikuda</div><div>I da je provalija iza fatamorgane</div><div><br></div><div>Trebaće mi neko vreme </div><div>i sa kočnicom za opasnost da usporim</div><div>Ali fatamorgana sirene sto me je zvala na hridi</div><div>Nestala je na neodređeno vreme</div><div> što cu ja racionalno zvati zauvek</div><div>I neko vreme uživati u usporavanju dok sve ne-stane</div><div><br></div><div>Pripremati novo vozilo</div><div>bolje definisati plan puta</div><div>I modernizovati auto pilota</div><div>učiniti ga </div><div>Otpornim na sirene i fatamorgane</div><div><br></div><div>A zauzvrat onima koji su mahali da usporim</div><div>Ukrcaću one sto zele samnom</div><div>Ostale</div><div>Uputiću u sve što ja znam a oni ne</div><div>I život će sa stanice krenuti dalje </div><div>treptanje zvezda postaće opet podnošljivo</div><div>za pogled kroz njih u pravcu novih vremena</div><div>prostora i sopstvene duše</div><div><br></div><br>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-73434439021097943332009-08-28T12:07:00.002+02:002017-08-10T00:44:56.476+02:00Ognjiste<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Dok sam te izbacivao iz sebe<br />
Kroz svaku poru moga tela<br />
U koju si se uvukla<br />
Dok sam krv pustao iz vena<br />
Kojima si tekla godinama<br />
I suzama te utapao u bolu<br />
<br />
Cekajuci prazninu da donese mir<br />
U oslobadjajucem naletu pozude<br />
Skocio sam u more <br />
Od nasih suza tvoje krvi i moga znoja<br />
I upijao svaki preziveli delic tebe<br />
Trazeci nacin da kroz sebe ponovo rodim<br />
Srecnu tebe<br />
Ociscenu od nas <br />
Zbog njih kojima suze ne zelimo<br />
<br />
Dok sam to radio<br />
I dalje sam lagao<br />
Potkradao i varao<br />
I tebe i sebe<br />
I njega i nju<br />
A najvise njih<br />
<br />
I konacno shvatio<br />
Da<br />
Decu ne donose rode<br />
A ni ne odnose ih po potrebi<br />
Rode se brinu o rodama<br />
A ljudi o deci i ponekim zivotinjama<br />
<br />
Pa sada sedim na obali tog crvenkastog mora<br />
I trazim po nebu<br />
Zvezdu sto put pokazuje<br />
Od obale mora do <br />
kuce sa ognjistem<br />
zenom, decom<br />
I ponekom zivotinjom<br />
Sto cekaju da dodje neko<br />
Ko ce samo njih da voli</div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-4104261177997912412009-06-26T15:41:00.001+02:002017-08-10T00:44:56.405+02:00SinocSinoć sam se zabavljao<br />Ubijajući ljubav<br />Seckajući svaku uobličenu celinu<br />Na delove koji ništa ne znače<br />A onda i njih izvrtao ruglu<br />Da osiguram da niko trag ne pronađe<br />U stvarima što pričaju o meni<br /><br />O zadatim kompleksima<br />Lažnoga morala<br />Iznuđenoj ljubavi<br />I strahu od napuštanja<br />O svakoj stvari koja može da zaboli<br />I otkrije istinu o meni<br /><br />Dok u noći nemirnim snovima posteljinu gužvam<br />Sanjajući nemoć koja dolazi<br />I gušeci se gledajući ljubav kako odlazi<br />Pitam se dokle će nesigurnost<br />Biti gospodar a ljubav samo rob snova<br /><br />O kojima pišem dok gledam kako se moj scenario<br />u sopstvenoj režiji pretvorio u nešto negledljivo<br />a ljude i one druge kojima sam se okružio<br />ostavio zatečene u sopstvenim ulogama lošeg aranžmanaAnonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-75701988560586229842009-06-26T15:39:00.001+02:002017-08-10T00:44:56.481+02:00Obično večeObično veče<br />Pomalo sveže<br />Taman za šetnju<br />U prošlosti bliske<br /><br />Da vidim zašto se vreme<br />Proteže kao ljubav<br />Koja večna lebdi u prostoru<br />Onog što smo zvali srećom<br /><br />Onom što sam je presekao<br />Uzduž i popreko<br />Zarad pira nad nečemu<br />Što se gradi godinama<br /><br />A ljubav se ne dobija u jednom danuAnonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-77562701479175986452009-06-26T15:36:00.002+02:002017-08-10T00:44:56.489+02:00Krv suze i znojKrv suze i znoj<br /><br />Dok sam te izbacivao iz sebe<br />Kroz svaku poru moga tela<br />U koju si se uvukla<br />Dok sam krv pustao iz vena<br />Kojima si tekla godinama<br />I suzama te utapao u bolu<br /><br />Cekajuci prazninu da donese mir<br />U oslobadjajucem naletu pozude<br />Skocio sam u more <br />Od nasih suza tvoje krvi i moga znoja<br />I upijao svaki preziveli delic tebe<br />Trazeci nacin da kroz sebe ponovo rodim<br />Srecnu tebe<br />Ociscenu od nas <br />Zbog njih kojima suze ne zelimo<br /><br />Dok sam to radio<br />I dalje sam lagao<br />Potkradao i varao<br />I tebe i sebe<br />I njega i nju<br />A najvise njih<br /><br />I konacno shvatio<br /> Da<br />Decu ne donose rode<br />A ni ne odnose ih po potrebi<br />Rode se brinu o rodama<br />A ljudi o deci i ponekim zivotinjama<br /><br />Pa sada sedim na obali tog crvenkastog mora<br />I trazim po nebu<br />Zvezdu sto put pokazuje<br />Od obale mora do <br /> kuce sa ognjistem<br /> zenom, decom<br />I ponekom zivotinjom<br />Sto cekaju da dodje neko<br />Ko ce samo njih da voliAnonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-37193251786224302282009-06-26T15:35:00.000+02:002012-05-15T18:03:01.755+02:002-jka, 4ka ili 5 posle sve je sve-jedno<div dir="ltr" style="text-align: left;" trbidi="on">
Da jesam<br />
Oduvek <br />
hteo sam ono sto nisam<br />
Imao sam ono sto jesam<br />
Trazio sam ono sto imam<br />
I davao samo ono sto nemam<br />
A<br />
Utehu pronalazio u tugi<br />
Sto sam je u sreci pronalazio<br />
Dok sam ljubav prolaznicima <br />
Delio<br />
<br />
I lagao samo sebe <br />
Jer varanje sam nasledio<br />
A osloboditi se nasledja proslosti<br />
Jednako je tesko<br />
Koliko naci utehu u istini <br />
u kojoj zivis<br />
<br />
Tako da zivot i ono sto on nosi<br />
Samo je trag proslosti<br />
Onoga sto je vec bilo<br />
A nama dato da se ponovo desi<br />
<br />
I dok sam bezao u divljinu<br />
Gledajuci to za sobom<br />
Trazio sam samo tebe<br />
Jer zivot jeste jedan<br />
I tebe je vredan</div>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-40977183889769019472009-03-01T20:40:00.003+01:002017-08-10T12:30:10.957+02:00San ruze na kamenu<br />Sanjala je ruza<br />zemlju snova<br />dok joj je koren<br />tragao za trunkom vode<br /><br /><br />Na kamenu<br />sanjala je ruza<br />suncem obasjano nebo<br />dok je rasla u senci stene<br /><br /><br />Ni vode ni svetla<br />samo miris noci sto je vecno okruzuje<br />Odlucla je ruza da prihvati sudbinu<br />i postane crna na kamenu<br /><br />Upila je miris noci i<br />podarila ga onom<br />koji ju je pronasao na kamenu<br />u senci stene<br />tamo gde obicno ruze ne rastu<br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br />zec 13.01.2008<br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br />7 sati pre<br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br /><br />
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-39481652685669183812009-03-01T20:39:00.001+01:002017-08-10T00:44:56.395+02:00jedne veceri<P id=ihx3>jedne veceri <BR id=a3.y>pisao sam veselu pesmu<BR id=sr13>na mestu gde se jednog <BR id=mfyq>jutra tuzna pesma rodila<BR id=vfd0>i shvatio da </P><br /><P id=yv5r>pesma zivi<BR id=hw4e>na usnama onog ko je cita<BR id=km9e>u srcu onog ko je razume<BR id=xsnf>u dusi onog ko je zeli</P><br /><P id=y6g3>pa podarih<BR id=rs4_>svima koji pesmu vole<BR id=svdf>obicnu pesmu<BR id=tvpu>odu ljubavi</P><br /><P id=w7kw>srecnih ljudi <BR id=zf:j>sto vrednosti mere delima<BR id=uzm1>ljubav osecajima<BR id=uxpx>bogatstvo srecom<BR id=u2vb>ciste duse<BR id=ids1>i bistrog pogleda</P><br /><P id=b3lg>u dve reci<BR id=vnpp>rece pesma<BR id=f.zi>i zagli se recima</P><br /><P id=e_wj>volim te <BR id=mx4k>ti me voli<BR id=oc4r>na svoj nacin<BR id=lo46>ja te volim<BR id=xkh->na svoj nacin</P><br /><P id=xsaq><BR id=hnxz> </P><br>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-16373850353262721232009-03-01T20:38:00.004+01:002017-08-10T00:44:56.381+02:00dok sam muzao muzudok sam muzao muzu<br />
</DIV><div><br />
slucajno prosuh kantu<br />
</DIV><div><br />
i sad dok gledam prosute<br />
</DIV><div><br />
sve inspiracije sto mi je dala<br />
</DIV><div><br />
shvatih da muza nije samo muza<br />
</DIV><div><br />
vec da je i zena koji me je naucila<br />
</DIV><div><br />
da se nad prosutim stvarima<br />
<br />
neplace<br />
</DIV><div><br />
pa shvatih da sam prosuo njene suze<br />
</DIV><div><br />
sto se sada podom kotrljaju<br />
<br />
trazeci kome da se daju<br />
</DIV><div><br />
pa sam supljom rukom poceo da ih skupljam<br />
</DIV><div><br />
ali samo vece blato napravih<br />
</DIV><div><br />
i u ocaju pogledah muzu<br />
</DIV><div><br />
<br />
</DIV><div><br />
tada konacno shvatio sam<br />
</DIV><div><br />
da joj je duga kosa samo lanac bila<br />
</DIV><div><br />
sto ju je drzala zarobljenom da inspiraciju daje<br />
<br />
i ugledah je srecnu kako niz planinu trci<br />
<br />
prema potoku sto u dolini tece<br />
</DIV></FONT><br />
<div><br />
<font COLOR=#000000><br />
<br />
</FONT><br />
</DIV><p><br />
<br />
</P><p><br />
</P><br />
Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-55532255557525772062009-03-01T20:38:00.001+01:002017-08-10T00:44:56.435+02:00Kada...<P>kada odustanes<BR>okreni se,<BR>sagledaj istinu u sebi,<BR>i dosledno je pogledaj<BR><BR>sagledaj proslost<BR>u trenucima ocaja<BR>i ne napustaj sebe<BR>vec<BR>pronadji smisao u tugi</P><br /><P><BR><BR>rastavi ljubicasto<BR>da nebo bude plavo <BR>a srce cisto<BR><BR>iskrenost,<BR>jedino ona spaja<BR>i cini da se one tanke raskidive veze <BR>na koje ljubav oslanja veru<BR>opet u zagrljaj se vežu, <BR>ostanu glatke i ponovo drže</P><br /><P><BR><BR>a zivot i sve ono sto on nosi<BR>postane smislen </P><br /><P>a ljubav pobedi </P><br /><P>moru ljubavi, i pusti veru nazad u srce<BR><BR>vreme,<BR>relativno jeste<BR>ali hrabre da prati mora </P><br /><P>ljubav,</P><br /><P>nesebicna jeste</P><br /><P>ali zasluziti se mora </P><br>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-71696260248356300052009-03-01T20:36:00.001+01:002017-08-10T00:44:56.472+02:00googleDanas chatovasmo ja i Google<BR>mora se priznati logicno<BR>svako na svoj nacin<BR>ja njemu o zivotu on meni o logici<BR>mora se priznati zivahno<BR>i tako zeleci da se posedujemo <BR>sklopismo pakt<BR>ja necu pitati<BR>on nece odgovarati<BR>bar za sada <br>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.comtag:blogger.com,1999:blog-9728124.post-30795504025265705122009-02-04T14:38:00.001+01:002017-08-10T00:44:56.391+02:00Kada je sretneš<P>Kada je sretneš,</P><br /><P> u očima prepoznas</P><br /><P>iskonski trag zavodničkog zla</P><br /><P> jedne nesreće</P><br /><P>koja u raspadu svoje ideje</P><br /><P>besomučno živi laž svoga života</P><br /><P> u skrivanju istine što sedi na vrhu planine</P><br /><P> kotrljajuci kamenčiće po ravnim padinama </P><br /><P> što tu planinu sačiniše</P><br /><P> </P><br /><P> </P><br /><P>Na nju postavi</P><br /><P>otelotvorenje svoga zla</P><br /><P>da sedi i nemušto uz nju gleda </P><br /><P>daljinu do koje neće doći</P><br /><P>zaokupi pažnju rukama</P><br /><P>što joj sa čela rastu</P><br /><P>sve skloni sa svog vidika </P><br /><P>i ponovo u daljini potraži </P><br /><P>malo nade na horizontu</P><br /><P>a daj joj još jedan deo sebe</P><br /><P>da kupiš tren u kome ćeš u miru</P><br /><P>naći mesto gde ćes moći </P><br /><P>vidati svoje rane</P><br /><P> </P><br /><P> </P><br /><P>A u snu koji dođe </P><br /><P>iskupi sebe priznanjem</P><br /><P>koliko čovek u tebi je slab</P><br /><P>i iskreno reci osobi koja te voli</P><br /><P>koliko ti je drago zbog toga</P><br /><P>a srce predaj onome ko zna </P><br /><P>šta sa njime činiti</P><br /><P> </P><br /><P> </P><br /><P> </P><br /><P> </P><br /><P>01.05.2007 22:00</P><br /><P> </P><br>Anonymoushttp://www.blogger.com/profile/12534436971937244290noreply@blogger.com